With flowers in my hair ... https://blog.dnevnik.hr/flowergirl

subota, 03.03.2007.

Kad narastem bit ću televizor

Mogli ste već naslutiti da mi se prošlih dana pokvario televizor. Kako se to dogodilo uoči vikenda, a i dostava novog aparata traje, bili smo 5 dana TV-free-zona. I moram reći da sam samo u subotu popodne u vrijeme Gilmorica malo požalila zbog toga. Izuzmemo li taj trenutak slabosti, gotovo da mi je bilo drago.

Sjećam se da sam se u srednjoj školi priključila debatnom klubu pri čemu mi je osnovna motivacija bila prilika da me drugi čuju, da me saslušaju do kraja, doduše ne jer ih zanima, nego jer su to pravila "igre". Jer doma sam se uvijek morala nadmetati za takvu pozornost. Kad je tata u pitanju nadmetala sam se s televizijskim programom, osobito vijestima.

18:00 Serbus Zagreb
18:45 RTL vijesti
19:00 neke druge vijesti, panorama ili sl.
19:30 Dnevnik
20:00+ cjelovečernji politički program

Naravno, i radio je uzeo svoj dio pozornosti, informativne emisije 100-jedinice i tome slično. Pa i novine su na listi prioriteta bile iznad mene.

S godinama sam stekla dojam da je ovisnost o medijima izgubila na intenzitetu. Ali zato je primjerice za ručkom (koji je u normalnim obiteljima prilika za razgovor) diskusija o salati, krumpiru, sutrašnjem ručku ili opet neka vijest na TV-u (koji je i tom prilikom gotovo uvijek uključen) često znala prekinuti moj govor, moj slijed misli i veliku potrebu da se zbog nečega izjadam ili da ispričam najnovije dogodovštine. U međuvremenu mi je jasno da moje teme mojim roditeljima jednostavno nisu zanimljive i da imaju koncentraciju vinske mušice, ali nedostatak obzirnosti koja podrazumijeva da barem pokušaš odglumiti da sugovornika slušaš i da te zanima je poražavajući.

Dok sam kao tinejdžerka gledala Parlaonicu na HRT-u, kad god bi pustili špicu "Kad narastem bit ću televizor" pomislila sam kakav je to glupi tekst. Prošlo je dosta godina prije nego sam toj rečenici uspjela pridružiti bilo kakav smisao. Sve do onoga dana kada je naš svećenik u propovijedi ispričao priču o tati koji dolazi s posla i još prije nego se obrati ukućanima i opere ruke sjeda pred televizor. Djevojčica mu brizne u plač. Pitaju je što joj je, a ona kaže: "Ja bih htjela biti televizor! Onda bi me tata volio!"

Uglavnom, sad kad je crknuo taj naš televizor, par smo dana funkcionirali kao normalna familija. Nakon što je novi uređaj dostavljen, brzo sam vraćena u stvarnost. Već iste večeri bilo je neko vrlo, vrlo, vrlo, vrlo važno Otvoreno i nije bilo medijskog prostora za mene.

Ili primjerice jučer. Stigla je kvalifikacijska rang-lista za tečaj za koji se prijavilo preko 200 ljudi, a ja dijelim prvo mjesto s dvojicom. Isplatilo mi se ustajanje u 4:30 (nakon jedva četiri sata sna) i analitički pristup kvalifikacijskim zadacima. Potrčim ja u dnevnu sobu da podijelim svoju radost i ponos s mamom i tatom, na TV-u reklama. "Da vam kažem jednu dobru vijest." Nemaju vremena. Sad će pitanje za pola milijuna na Milijunašu. "Ali sad su reklame!" Da, ali baš su pri kraju.

Nakon toga sam se ohladila. Da nazovem nekog? Shvatila sam da nemam koga. Frendica koja se isto prijavljivala prošla je nešto slabije pa joj ne bih nabijala na nos da sam prva.

I jutros opet slična priča...Doduše mama je protestirala dajući tati do znanja da me mora poslušati. Taj prokleti TV program!

Sve mi se čini da ja nikad neću narasti dovoljno da postanem televizor.

03.03.2007. u 10:27 • 4 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.


Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Iz arhive



o Blog i ja
o I opet FloraArt
o Što je muškarac bez auta
o Kad narastem bit ću televizor
o Apstinencijska kriza ili kako preživjeti kvar televizora
o Zašto sam Flowergirl
o Pet stvari koje još niste saznali o meni
o Strpljen-spašen (penzioner)
o With faded flowers in my hair
o Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
o Kako sam postala voajer
o Žene, žrtve mode: 10 sigurnih znakova da robujete modi
o O dokumentarnim sapunicama i (ne)posvajanju unuka
o Seizmološka aktivnost mog života

Brojač


Free Counter
Free Counter


Kontakt


Moja e-mail adresa

Shortcuts


Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen